Gordana Samardžija

Nedjeljni ručkovi, bez mogućnosti izbjegavanja, nastavljaju svoju tradiciju i nakon mog povratka. Tanjuri i čaše s istim sadržajem, zdjele sve teže i punije od rasprava o pravednoj podjeli kuće nakon njihove smrti. A ja mislim, dat ću vam sve što nemam, samo me više ne zatvarajte u kartonske kutije i ne obljepljujte ih neraskidivim trakama. Umrijet ću vam tu usred njih.

Jasna Perković

Teško smo se opirali zaboravu, srednjoškolske dane punila su uzbuđenja i strepnje, važna zaljubljivanja. A tebe uvijek nije bilo. Kad bi konačno stigao, bilo je kasno, zrak već nabijen, pregust da bi kroz njega mogao neopazice kliznuti. Kvaku bi spuštao polako, kao tat, zacviljela bi tako da sam je čula kao bol, uvijek na istom mjestu – iznad pupka. Zvuk bi nagovijestio lice i oči što se cakle i smijulje bez razloga. Krak košulje izvučen iz hlača, bijeli otužni stijeg, znak predaje pred obgrljenim koljenima sedamnaestogodišnjakinje. Sjena se gegala i zurila u nešto neodređeno na tlu. Čvrste drvene grede sručile su se sa stropa i zatrpale te u dane i godine što će doći.

DRUGA NAGRADA NA NATJEČAJU ZA KRATKU PRIČU - KREATIVNO PISANJE ZIMA 2023.

Marijana Bevanda

Počeo je prebirati po vrećici, ali je zaboravio što točno traži pa ju je opet spustio. Pregledao je i ostale, obične svijeće. Sve su izgorjele. Izvadio ih je iz okvira i spustio pokraj istrošenog umetka. Ima jednu novu. Žutu. Zapalio ju je upaljačem koji je kupio posebno za groblje, i spustio je u okvir. Još jednom je pogledao spomenik. Bio je prašnjav.

PRVA NAGRADA NA NATJEČAJU ZA KRATKU PRIČU - KREATIVNO PISANJE ZIMA 2023.

Mirela Zobić

Tijekom večere, koju je pohvalio, razmijenili smo nekoliko rečenica o poskupljenju plina i struje te činjenici da će to otežati život mnogima i o groznoj organizaciji prometa zbog radova na glavnoj ulici, a zbog čega, evo već drugi tjedan, njegov put od posla do doma traje dvostruko duže. Nakon što je primijetio kako bi se vrijeme moglo promijeniti sljedećih dana, smjestio se u naslonjač s knjigom u ruci. Pomislila sam kako će kiša vjerojatno pokvariti proslavu krštenja mesarove unuke…

Nikolina Nikolić

Ne podnosi Adamsa jer uvijek sve ismijava, a posebno ga pogađa kad se javno ruga njegovim sonetima koje je, koliko zna, samo jednom čitao našavši bilježnicu na stolu njegova ureda i otvorivši je bez pitanja. Naziva njegove pjesme toliko dekadentnima da bi se mogle pripisati nekom Shakespearovom uzoru. Ipak, Henry se sada u sebi  nasmijao Adamsovoj zajedljivosti i pomislio kako uvijek nađe povoda da je tako sočno istrese.

DRUGA NAGRADA NA NATJEČAJU “MIRKO JIRSAK” SLATINSKOG OGRANKA MATICE HRVATSKE

Gordana Samardžija

Pustinjski pijesak obično izbije iz žena sve njegove zametke. Uživala bih u svakoj sablazni sela, s vratima obojanim nepoćudnom bojom, da ona čije mi je tetošenje obećano ne sklanja pogled od mene. Nju ne plaše moje urokljive oči. Pljuje mi na svaki korak, urla dok češljam kosu, zgađeno razbacuje moje rublje. Prepriječi se na kuhinjskim vratima onako široka i tamna, ne mogu očima odijeliti krajeve fertuna od nje same govoreći da neće ona jesti moje splačine. Bogatstvo ovog jezika me zadivljuje.

Alisa Čatić

Oči su joj pobjegle i ostavile me samu. Nije me čula kada sam joj rekla da ne  mogu da uzmem daha, nije me čula, uvijek je tako bilo. Moja mama je uvijek imala tužne oči. Nisam je htjela nervirati. Zato sam ćutala. Onda sam vidjela tatu kako davi mamu i kako se dere na nju. Okretao se prema meni i ponavljao da se ne moram ništa brinuti jer dobro se dobrim vraća. U snu ga često čujem kako mi to govori. Dobro se dobrim vraća. Ne razumijem.

Katarina Pučar

Dva su dana izdržali u gradu pod opsadom. Dvije noći nisu spavali u strahu od granata, od smrti, dok je on već ušao u organizaciju i stao u obranu tih mekanih, izgubljenih ljudi. Našao se s njima predvečer, kada je nastalo blago zatišje, u podzemnom skloništu u kojem su se skrivali. Došao je u žurbi, došao je jer su ga zvali, došao je noseći pušku koju je zadužio.

Psa su iz nekog razloga poveli sa sobom u sklonište pod zgradom. Bila je to greška. Cvilio je od straha, lajao na druge pse, srušio neku staricu kada je pojurio za zalutalom mačkom, namočio poplun na kojem su sjedili. Nije to bilo mjesto za psa. Kada je ogladnio, postao je nemoguć. Ne možeš ti psu objasniti što je rat.

Marijana Bevanda

Zec je položen ispod bora, pod Sanjinom palicom održali smo govor u kojem smo naglasili kako je zec bio lijep, sladak i dobar i kako je nezasluženo otišao. Bilo je tu i ružnih riječi upućenih mačkama, ali nismo poštedjele ni sebe ni nepotrebnu igru žmurke. Pogreb je okončala kiša koja je počela silovito padati. Pomiješala se s pokojom suzom i još više psovki, neumoljivo ispirući boju s kamenja na naše sveopće iznenađenje i zaprepaštenost. Nisu nam rekli da se boja tako lako ispire.

Natalija Demirović

Trudi se govoriti suosjećajno dok jednu ruku spušta na moje koljeno, a s drugom diže čašu vina u zrak. Utroba mi se prevrće. Ruke ispod stola podrhtavaju i pokušavaju ga odgurnuti. Odvjetnik ubrzo odustaje, miče ruku i ispija svoju čašu do dna. Moja ostaje puna. Ne osjećam žeđ, a ni glad. Ništa ne osjećam osim teškog kamenja u trbuhu. Ponekad sjedim na rubu kade i iglom za šivanje se bodem po bedrima. Gledam kako krv sporo otječe prema slivniku.

Nikolina Nikolić

- Milo, stani u rep – rekla je baka s taman toliko prijekora i opomene da prigovor nije dolazio u obzir. Samo sam cmoknula, okrenula očima i nevoljko se pomaknula na svoje mjesto u koloni. Kolona ili red doista podsjeća na debeli rep koji se vijugavo razvukao sve do ceste. Svejedno, ne podnosim što ga baka, i to tako glasno, da svi čuju, naziva repom. Zna se što je rep, a ovo je valjda red! Uvijek izvrće riječi, mandarinu u mandalinku, sendvič u semič, operirati u operisati…

HRVATSKI SABOR KULTURE 2023., PRVA NAGRADA, PLAKETA “SLAVKO KOLAR”

Ljiljana Zorčić

Otvorio sam oči u nepoznatom prostoru i prešao pogledom oko sebe. Na stolu su stajale pepeljare pune opušaka, prazne boce od vina i čaše od kojih su neke bile prevrnute. Ustajali zrak izazivao mi je povraćanje. Ono što sam osjetio ugledavši golo tijelo pored sebe, zasjenilo je sve ostalo. Tiho se izvučem iz kreveta i još tiše pokupim svoje stvari.

TREĆA NAGRADA NA NATJEČAJU ZA KRATKU PRIČU - KREATIVNO PISANJE 2023. (dodijeljene su dvije treće nagrade)

Ljiljana Zorčić

Iznenadilo me kucanje na vratima. Priđem i pogledam kroz špijunku. Vani je stajala mlada žena, lažna crnka, mršavica.

Sigurno jede organske gluposti, pretpostavim.

Ispod tamnoplave krinoline virila joj je crvena haljina i crna lakirana štikla. U ruci je držala torbicu od prave kože.

Ova sigurno nije strastvena u svezi zaštite životinja i globalnog zatopljenja, prosudim bez jasnog razloga.

TREĆA NAGRADA NA NATJEČAJU ZA JEDNOMINUTNU PRIČU GRADSKE KNJIŽNICE POŽEGA 2023.

Sanja Hađina

Zovu me smokva. Moji jedini vjerni prijatelji su gliste. Svaki mrtvi list ili životinju pretvaraju u mirisni kompost.

U mom vrtu žive i druga stvorenja – ljudi. Od njih imam malo koristi.

PRIZNANJE NA NATJEČAJU ZA JEDNOMINUTNU PRIČU GRADSKE KNJIŽNICE POŽEGA 2023.

Natalija Demirović

Zagrize u narančasto sočno i pusti da se slijeva niz bradu. Zna da treba nastaviti bježati niz rijeku, ali zatvori oči i još jednom uroni u mekoću nepoznatog voća. Sunce mu već obilato zagrijava kožu dok se ljepljivi nektar suši i ostavlja bijele fleke.

TREĆA NAGRADA NA NATJEČAJU ZA KRATKU PRIČU - KREATIVNO PISANJE 2023. (dodijeljene su dvije treće nagrade)

Andrijana Nemet Kosijer

- Seple… sere... spert…

- Serpentina. Nije mi jasno zašto inzistiraš na takvim riječima. Lakše bi ti bilo…

- Ne… ne…Sepre… tina! - zacrvenjela se i nekoordinirano micala lijevu ruku ne znajući što bi s njom.

- Ok, sutra ćemo opet. Liječnik je rekao da treba vremena. – nježno ju je pogledao i prebacio šal preko njezinih ramena.

DRUGA NAGRADA NA NATJEČAJU ZA KRATKU PRIČU - KREATIVNO PISANJE 2023.

Estela Ivanović

Daleko od toga da smo bili loši, išli smo na misu i čistili nokte, no to nas nije spriječilo da provodimo travanj planirajući pljačku vrta babe Ovne. Jasno da joj to nije bilo ime, no ono pravo, Janja, nije išlo uz nju jer su joj pod maramom falili tek rogovi. U tom nedostatku, imala je pse za koje je Cujo bio pekinezer.

Gordana Samardžija

Osa je uletjela kroz prozor unajmljene kuće u kojoj se održavao tečaj kreativnog pisanja. Nitko je od polaznika nije primijetio niti se zbog nje uznemirio. Nisam ni ja.

Nikolina Nikolić

U cvjetnjaku ispred kuće, ispod razgranatog igličastog drveta, bilo je naše utočište. Kreveti za lutke. Lutke su naša djeca, a mi smo mame. Djevojčica narančaste kose, kratko podšišane ali neukroćene, čiji se pramenovi pokušavaju izboriti s namjerom da stoje mirno i uredno, lutkom barata kao da već ima puno iskustva s tim – biti mama.

Tomica Kolar

„Kaj misliš da žabam nič ne smieta prepikavaje?“, pitao sam.

„Ne znam. Niesam mislil o tem“, rekao je i zamahnuo zrakom, nastojeći projektilom pogoditi sredinu vijugava potoka.

„Ali saka se giblje!, čudio sam se glasno.