Carpe diem

PRVA NAGRADA NA NATJEČAJU ZA KRATKU PRIČU - KREATIVNO PISANJE ZIMA 2023.

Mirela Zobić

Jutro je počelo kao sva ona koja su mu prethodila već tri duga desetljeća, poput epizode beskrajne meksičke sapunice koja te neprimjetno usiše u besmislenost svog postojanja i zaboraviš putem sve one završetke koje si nekada zamišljao, pa samo po navici stisneš tipku na daljinskom upravljaču svaki dan u isto vrijeme. Otvorila sam oči dozvolivši im da se priviknu na svjetlost koja se polako uvlačila u sobu. Osjećala sam njegov dah na vratu i težinu ruke na boku kojom kao da je, čak i u snu, podsjećao na to da sam njegova. Baš kao što je njegov i krevet u kojem ležimo ili perilica iz koje ću za desetak minuta izvaditi džezvu da nam u njoj skuham jutarnju kavu. Toliko čvrsto je spavao umoran od jučerašnje partije tenisa da nije ni osjetio kako se izmičem i ustajem.

Sjedila sam pogleda uprtog u cigaretu koja mi je gorjela među prstima kad je ušao u kuhinju, već odjeven i svježe obrijan. Nisam se pomaknula, a on mi je prišao, nagnuo se i poljubio me u čelo. Dim koji sam izdahnula miješao se sa svježinom njegova daha u potpunoj oprečnosti, baš kao i naši životi koji su se u nekom trenutku sa zajedničke polazne točke razišli svaki u svom smjeru.

Nakon što sam mu poslužila doručak i otpratila ga do izlaza, čime sam zaslužila još jedan poljubac u čelo, vratila sam se svojoj kavi i zapalila novu cigaretu. Na radiju je završila noćna matrica, a voditelji su započeli radni dan nabrajajući najnovije šund trivije. Poznati nogometaš Real Madrida, dobitnik nagrade „Zlatna kopačka“ na posljednjem svjetskom prvenstvu, uhvaćen je u prevari već ocvale supruge njezinom mlađom verzijom. Očito im je slijedila mučna brakorazvodna parnica, kao i svima nama koji smo, u nedostatku mašte da nečim smislenim ispunimo svoje živote, nehotice bivali uvučeni u njihove.

Vratila sam se nevoljko u stvarnost i krenula mehanički obavljati dnevne zadatke. Iz poštanskog sandučića izvadila sam račune za plin i struju, kao i razglednicu koju je poslao iz Kambodže. Uvijek pošalje razglednicu s putovanja. Otišla sam nakon toga do mesnice, a teleća koljenica već me čekala sa strane. Dok mi je pripremao ostatak novca pitala sam mesara kako napreduju pripreme za krštenje njegove unuke koje će se održati ove nedjelje, hineći pri tom iskreno zanimanje. Nakon nabavke u supermarketu, onom daljem, jer u ovom bližem ne prodaju omekšivač koji mu se sviđa, svratila sam još do kemijske čistione po njegova odijela. Obrisala sam prašinu, oprala podove i razvrstala prljavo rublje. Srijedom perem trenirke i odjeću za tenis.

Tijekom večere, koju je pohvalio, razmijenili smo nekoliko rečenica o poskupljenju plina i struje te činjenici da će to otežati život mnogima i o groznoj organizaciji prometa zbog radova na glavnoj ulici, a zbog čega, evo već drugi tjedan, njegov put od posla do doma traje dvostruko duže. Nakon što je primijetio kako bi se vrijeme moglo promijeniti sljedećih dana, smjestio se u naslonjač s knjigom u ruci. Pomislila sam kako će kiša vjerojatno pokvariti proslavu krštenja mesarove unuke i nasmijala se tužno vlastitom tijeku misli. Sjena nekih davnih praskozorja koja smo provodili komentirajući pročitane knjige ili posljednji pogledani film, još ubrzanih bȉla i toplih tijela nakon jutarnjeg vođenja ljubavi, okruženi punim pepeljarama, polupraznim bocama i ustajalim zrakom u mojoj studentskoj sobi, pojavila se negdje u mojoj svijesti. Svojim hrapavim glasom baratao je vješto nadražujući mi sva čula dok me gotovo nečujno, onako u prolazu, obasipao komplimentima po hodnicima fakulteta. Sastajali smo se tajno, a rastajali dugo. Osjećala sam kako mi usne bride satima nakon što bi otišao ostavljajući me da u nestrpljenju čekam naš sljedeći susret.

Mladost je tada snove o putovanjima i otkrivanju novih svjetova činila tako stvarnim da sam gotovo mogla opipati kako mi se kosa kovrča na tropskoj vlazi, a dah pretvara u paru na rubu fjorda s kojeg promatram auroru borealis u hladnim nordijskim noćima. Besciljne šetnje s prijateljicama ispunjene planovima za budućnost, kino projekcije, izložbe, ispitni rokovi i cjelonoćni izlasci lovili su se u mrežu ispletenu od dana i noći, a sunce i mjesec mijenjali su mjesto bez ikakvog reda unoseći slatki kaos i uzbuđenje kao nagovještaj slobode koja tek slijedi. Carpe diem bila je parola kojom smo pravdale tamne podočnjake, a - „Samo jednom se živi“ - govorile jedna drugoj kroz smijeh dok smo ispijale jeftino vino iz boce na klupi pred klubom, brojeći usput sitan novac da skupimo za upad.

Prenuo me iz misli kad je progovorio i poželio mi laku noć uz komentar da će vjerojatno zaspati prije no što mu se pridružim u krevetu, jer dan mu je bio dug. Bliži se kraj semestra i pregledao je nekoliko desetaka pisanih testova, a sutra ga čeka još toliko. S nestrpljenjem očekuje završetak rokova da se odmori od studenata, nečitljivih seminarskih radova i duhovitih primjedbi lišenih bilo kakvog smislenog humora.

Krenula sam pripremati marinadu, jer sutra je četvrtak, dan kada čistim kupaonicu i spremam teleću koljenicu za goste na večeri. Ovaj će put doći njegov kolega s katedre, s kojim utorkom i petkom igra tenis, i njegova kći. Moram još i do frizera, a ako stignem možda svratim do snahe da vidim unuka. Pokazat će mi, vjerujem, neki video koji joj naš sin uvijek šalje s putovanja pa iskoristiti trenutak dok njezino dijete sigurno počiva u mom naručju da rasprostre rublje ili da ga izglača. S radija je dopirao glas voditelja koji je slušateljstvo obavještavao o preokretu u aferi nogometaša Real Madrida. Supruga je odlučila oprostiti mu nevjeru. Njezina ljubav je bezuvjetna, a povjerenje u njegovu nije uzdrmano. Pospremila sam kuhinju. Osim mirisa češnjaka i prženog ulja koji se zadržao u zraku više nije bilo niti jednog dokaza svrhe mog postojanja. Otvorila sam prozor, a svježina jesenske večeri polako je brisala i taj posljednji trag.

Uvukla sam se u krevet tiho kako ga ne bih probudila. U polusnu mi je ovlaš usnama dotaknuo čelo. Strastvene poljupce od kojih usne bride satima sada čuva za onu čiji cvjetni parfem osjećam na njegovoj odjeći za tenis srijedom prije pranja.

Edward Hopper, Room in New York, 1932. (wikipedia)