Ficus Carica

TREĆA NAGRADA NA NATJEČAJU ZA JEDNOMINUTNU PRIČU GRADSKE KNJIŽNICE POŽEGA 2023.

Sanja Hađina

Zovu me smokva. Moji jedini vjerni prijatelji su gliste. Svaki mrtvi list ili životinju pretvaraju u mirisni kompost.

U mom vrtu žive i druga stvorenja – ljudi. Od njih imam malo koristi. Kada moji tamnoljubičasti plodovi počnu prštati od slatkoće, ne mogu im odoljeti i tada mi dolaze u posjet. Prošli tjedan je došlo jedno malo biće, njihovo dijete.

Pustila sam ga da mi se popne u naručje. Obavila sam svoje grane oko njega i hranila ga kao da je moj. Već je znao da su na visini plodovi najslađi. Za tako malo biće penjao se vrlo vješto napredujući do najviših grana.

Grana nije izdržala i tijelo je tresnulo na tlo. Obraz, ljepljiv od mog mlijeka, utonuo je duboko u travu.

Nabacala sam na njega sve lišće koje sam mogla kako bih ga sakrila. Morala sam dati vremena glistama da ga prerade u humus.

Napokon ću i ja imati nešto od ljudi.

Previous
Previous

Uguravanje

Next
Next

Voće za Razan