Kreativno pisanje osnovala sam 18. studenog 2021. godine, sasvim slučajno na rođendan moje kćeri i mog psa, s minimalnim sredstvima (da znate kako minimalnim, ne biste mi vjerovali) i enormnom željom da postignem ono što se nakon nešto više od godine i naslućuje. Željela sam mjesto dobrog pisanja i polaznike koji će se vraćati po još druženja i znanja. U jednom sam trenutku znatno snizila cijene jer sam se uplašila da Kreativno pisanje u sveopćoj krizi neće opstati, a to bi značilo da ni moj san ne opstaje. Nisam pogriješila, iako moram priznati da katkad nije jednostavno prebroditi mjesec. Znajući u što se upuštam, očekivala sam kojekakve potrese, i oni su se dogodili, ali ipak smo još tu.

Ova stranica otkriva malo, ili ništa, o onome što se događa na radionicama. Strast za pisanjem, zajedništvo i radost nije moguće, a nije ni potrebno objašnjavati i pokušati predočiti, ali dobra iskustva polaznika se kontinuirano prenose pa Kreativno pisanje lijepo buja i biva sve bogatije i bolje.

Zovem se Nataša Skazlić, spisateljica sam od svoje, čini mi se, šeste godine. Knjige su oduvijek bile moje utočište, obarala sam rekorde pročitanih knjiga po knjižnicama u vremenima dok se to još nije ni pratilo ni brojalo, a većinu sam djela pročitala prerano pa ih čitala iznova i opet u njima pronalazila novo i dobro. Putovala sam u srednju školu, stalno čitala, studirala, vodila tvrtku, učila o vođenju timova, prezentacijskim tehnikama, bila supruga, postala mama, odgajala i odgojila, mnogo putovala, i dalje čitala, pohađala radionice i neprestano pisala bez potrebe da objavim knjigu. Smisao pisanja uvijek mi je bilo pisanje kao takvo, ali knjige su se ipak nekako dogodile. Prvo izdanje zbirke pripovijedaka „Oni – humani bestijarij“, objavljeno je na inzistiranje Nele Milijić, moje prve urednice i vlasnice nakladničke kuće „Aora“, a zatim je zbirka dobila svoje mjesto i među Besplatnim elektroničkim knjigama. Nakon toga je uslijedio i roman „Bidon“ u izdanju Hena com-a, u biblioteci koju je uređivao Božidar Alajbegović, ali sam je roman uredio moj sjajni urednik Davor Šišović.

Prenositi iskustva, znanje i strast za pisanjem, lako je i lijepo. Volim to što radim, dajem sve što znam i imam, slavim svaku dobro napisanu rečenicu, ulomak ili priču, radujem se svakom novom polazniku i susretu s bivšima. U Kreativnom pisanju inzistiram na kvaliteti, polaznike učim i kako čitati, tražim da otkriju i iskoriste vlastiti talent do granica mogućeg. Ponekad je to skromno, ponekad briljantno, ali uvijek zabavno. Treba graditi čitateljski ukus, to je jedini način da hrvatska književnost postane bolja. Treba čitati Devet priča Salingera, potruditi se, čitati ih mjesecima, koliko god je vremena potrebno; pročitati Durrellovu „Justine“, Carverove pripovijetke; dopustiti si da vas Houellebecq izuje iz cipela „Širenjem područja borbe“. Vrijedi čitati frišku nobelovku Olgu Tokarczuk, vratiti se Camusjevu „Strancu“, pročitati „Kontrapunkt“ Aldousa Huxleya, ne zaboraviti Virginiju Woolf, Duras, De Beauvoire. Čitati Faruka Šehića i Ivicu Prtenjaču, okusiti im rečenicu, osjetiti krhkost i snagu likova. Razvijati osjetljivost za tekst, čitati između redova. Bezobzirno i odmah ispustiti iz ruku knjigu autora koji sasvim ozbiljno upotrijebi izraz često puta, oko petnaestak, mala kućica ili kakvu sličnu umotvorinu. A onda treba pisati, svakodnevno, isplanirano kao kad uzimate lijek. Kako živjeti s tekstom i u njemu dok vas netko gazi u tramvaju, traži od vas ručak, nabraja što sve trebate učiniti do kraja radnog vremena – i to treba naučiti, jer pisanje nije posao od kojeg se živi.

Najgorim mogućim klišejom rečeno - živim svoj san, a sretna sam i zahvalna što imam priliku boraviti i u tuđim snovima

Dragim dosadašnjim polaznicima zahvaljujem na prilici i povjerenju, a budućim želim dobrodošlicu u Kreativno pisanje.

Nataša Skazlić, voditeljica Kreativnog pisanja

U Zagrebu, 1. siječnja 2023. godine