Voće za Razan

PRIZNANJE NA NATJEČAJU ZA JEDNOMINUTNU PRIČU GRADSKE KNJIŽNICE POŽEGA 2023.

Natalija Demirović

Zagrize u narančasto sočno i pusti da se slijeva niz bradu. Zna da treba nastaviti bježati niz rijeku, ali zatvori oči i još jednom uroni u mekoću nepoznatog voća. Sunce mu već obilato zagrijava kožu dok se ljepljivi nektar suši i ostavlja bijele fleke. Plitki su brzaci samo kilometar dalje. Znoj mu probija kroz svaku poru i otapa zakoreni sok, gozbu za mušice, vjerne suputnice. Anil ne mari. Rijeka je granica iza koje je sloboda. Uskoro će je prehodati i nestati u šumi. Kada Razan stigne u novi svijet, donijet će joj narančaste darove, a ona će ga grliti. S njom je spokojan i može usnuti uz otkucaje njezinog srca. Kada ožedni, na raspupane usne cijedit će joj narančasto sočno, kap po kap.

- Sirijac, stani!

Anil se uplaši i utrči u rijeku, ali prevare ga brzaci i sapletu u dubine.

- Hoćemo prijavit?

- Hoćemo kurac. Sam se zajebo.

Gregor Partneker, The Riverbank (Saatchi Art)

Previous
Previous

Ficus Carica

Next
Next

Zarobljeni