Nikolina Nikolić

Ne podnosi Adamsa jer uvijek sve ismijava, a posebno ga pogađa kad se javno ruga njegovim sonetima koje je, koliko zna, samo jednom čitao našavši bilježnicu na stolu njegova ureda i otvorivši je bez pitanja. Naziva njegove pjesme toliko dekadentnima da bi se mogle pripisati nekom Shakespearovom uzoru. Ipak, Henry se sada u sebi  nasmijao Adamsovoj zajedljivosti i pomislio kako uvijek nađe povoda da je tako sočno istrese.

DRUGA NAGRADA NA NATJEČAJU “MIRKO JIRSAK” SLATINSKOG OGRANKA MATICE HRVATSKE

Gordana Samardžija

Pustinjski pijesak obično izbije iz žena sve njegove zametke. Uživala bih u svakoj sablazni sela, s vratima obojanim nepoćudnom bojom, da ona čije mi je tetošenje obećano ne sklanja pogled od mene. Nju ne plaše moje urokljive oči. Pljuje mi na svaki korak, urla dok češljam kosu, zgađeno razbacuje moje rublje. Prepriječi se na kuhinjskim vratima onako široka i tamna, ne mogu očima odijeliti krajeve fertuna od nje same govoreći da neće ona jesti moje splačine. Bogatstvo ovog jezika me zadivljuje.

Alisa Čatić

Oči su joj pobjegle i ostavile me samu. Nije me čula kada sam joj rekla da ne  mogu da uzmem daha, nije me čula, uvijek je tako bilo. Moja mama je uvijek imala tužne oči. Nisam je htjela nervirati. Zato sam ćutala. Onda sam vidjela tatu kako davi mamu i kako se dere na nju. Okretao se prema meni i ponavljao da se ne moram ništa brinuti jer dobro se dobrim vraća. U snu ga često čujem kako mi to govori. Dobro se dobrim vraća. Ne razumijem.

Katarina Pučar

Dva su dana izdržali u gradu pod opsadom. Dvije noći nisu spavali u strahu od granata, od smrti, dok je on već ušao u organizaciju i stao u obranu tih mekanih, izgubljenih ljudi. Našao se s njima predvečer, kada je nastalo blago zatišje, u podzemnom skloništu u kojem su se skrivali. Došao je u žurbi, došao je jer su ga zvali, došao je noseći pušku koju je zadužio.

Psa su iz nekog razloga poveli sa sobom u sklonište pod zgradom. Bila je to greška. Cvilio je od straha, lajao na druge pse, srušio neku staricu kada je pojurio za zalutalom mačkom, namočio poplun na kojem su sjedili. Nije to bilo mjesto za psa. Kada je ogladnio, postao je nemoguć. Ne možeš ti psu objasniti što je rat.

Marijana Bevanda

Zec je položen ispod bora, pod Sanjinom palicom održali smo govor u kojem smo naglasili kako je zec bio lijep, sladak i dobar i kako je nezasluženo otišao. Bilo je tu i ružnih riječi upućenih mačkama, ali nismo poštedjele ni sebe ni nepotrebnu igru žmurke. Pogreb je okončala kiša koja je počela silovito padati. Pomiješala se s pokojom suzom i još više psovki, neumoljivo ispirući boju s kamenja na naše sveopće iznenađenje i zaprepaštenost. Nisu nam rekli da se boja tako lako ispire.

Natalija Demirović

Trudi se govoriti suosjećajno dok jednu ruku spušta na moje koljeno, a s drugom diže čašu vina u zrak. Utroba mi se prevrće. Ruke ispod stola podrhtavaju i pokušavaju ga odgurnuti. Odvjetnik ubrzo odustaje, miče ruku i ispija svoju čašu do dna. Moja ostaje puna. Ne osjećam žeđ, a ni glad. Ništa ne osjećam osim teškog kamenja u trbuhu. Ponekad sjedim na rubu kade i iglom za šivanje se bodem po bedrima. Gledam kako krv sporo otječe prema slivniku.

Nikolina Nikolić

- Milo, stani u rep – rekla je baka s taman toliko prijekora i opomene da prigovor nije dolazio u obzir. Samo sam cmoknula, okrenula očima i nevoljko se pomaknula na svoje mjesto u koloni. Kolona ili red doista podsjeća na debeli rep koji se vijugavo razvukao sve do ceste. Svejedno, ne podnosim što ga baka, i to tako glasno, da svi čuju, naziva repom. Zna se što je rep, a ovo je valjda red! Uvijek izvrće riječi, mandarinu u mandalinku, sendvič u semič, operirati u operisati…

HRVATSKI SABOR KULTURE 2023., PRVA NAGRADA, PLAKETA “SLAVKO KOLAR”

Ljiljana Zorčić

Otvorio sam oči u nepoznatom prostoru i prešao pogledom oko sebe. Na stolu su stajale pepeljare pune opušaka, prazne boce od vina i čaše od kojih su neke bile prevrnute. Ustajali zrak izazivao mi je povraćanje. Ono što sam osjetio ugledavši golo tijelo pored sebe, zasjenilo je sve ostalo. Tiho se izvučem iz kreveta i još tiše pokupim svoje stvari.

TREĆA NAGRADA NA NATJEČAJU ZA KRATKU PRIČU - KREATIVNO PISANJE 2023. (dodijeljene su dvije treće nagrade)

Ljiljana Zorčić

Iznenadilo me kucanje na vratima. Priđem i pogledam kroz špijunku. Vani je stajala mlada žena, lažna crnka, mršavica.

Sigurno jede organske gluposti, pretpostavim.

Ispod tamnoplave krinoline virila joj je crvena haljina i crna lakirana štikla. U ruci je držala torbicu od prave kože.

Ova sigurno nije strastvena u svezi zaštite životinja i globalnog zatopljenja, prosudim bez jasnog razloga.

TREĆA NAGRADA NA NATJEČAJU ZA JEDNOMINUTNU PRIČU GRADSKE KNJIŽNICE POŽEGA 2023.

Sanja Hađina

Zovu me smokva. Moji jedini vjerni prijatelji su gliste. Svaki mrtvi list ili životinju pretvaraju u mirisni kompost.

U mom vrtu žive i druga stvorenja – ljudi. Od njih imam malo koristi.

PRIZNANJE NA NATJEČAJU ZA JEDNOMINUTNU PRIČU GRADSKE KNJIŽNICE POŽEGA 2023.

Natalija Demirović

Zagrize u narančasto sočno i pusti da se slijeva niz bradu. Zna da treba nastaviti bježati niz rijeku, ali zatvori oči i još jednom uroni u mekoću nepoznatog voća. Sunce mu već obilato zagrijava kožu dok se ljepljivi nektar suši i ostavlja bijele fleke.

TREĆA NAGRADA NA NATJEČAJU ZA KRATKU PRIČU - KREATIVNO PISANJE 2023. (dodijeljene su dvije treće nagrade)

Andrijana Nemet Kosijer

- Seple… sere... spert…

- Serpentina. Nije mi jasno zašto inzistiraš na takvim riječima. Lakše bi ti bilo…

- Ne… ne…Sepre… tina! - zacrvenjela se i nekoordinirano micala lijevu ruku ne znajući što bi s njom.

- Ok, sutra ćemo opet. Liječnik je rekao da treba vremena. – nježno ju je pogledao i prebacio šal preko njezinih ramena.

DRUGA NAGRADA NA NATJEČAJU ZA KRATKU PRIČU - KREATIVNO PISANJE 2023.

Estela Ivanović

Daleko od toga da smo bili loši, išli smo na misu i čistili nokte, no to nas nije spriječilo da provodimo travanj planirajući pljačku vrta babe Ovne. Jasno da joj to nije bilo ime, no ono pravo, Janja, nije išlo uz nju jer su joj pod maramom falili tek rogovi. U tom nedostatku, imala je pse za koje je Cujo bio pekinezer.

Gordana Samardžija

Osa je uletjela kroz prozor unajmljene kuće u kojoj se održavao tečaj kreativnog pisanja. Nitko je od polaznika nije primijetio niti se zbog nje uznemirio. Nisam ni ja.

Nikolina Nikolić

U cvjetnjaku ispred kuće, ispod razgranatog igličastog drveta, bilo je naše utočište. Kreveti za lutke. Lutke su naša djeca, a mi smo mame. Djevojčica narančaste kose, kratko podšišane ali neukroćene, čiji se pramenovi pokušavaju izboriti s namjerom da stoje mirno i uredno, lutkom barata kao da već ima puno iskustva s tim – biti mama.

Tomica Kolar

„Kaj misliš da žabam nič ne smieta prepikavaje?“, pitao sam.

„Ne znam. Niesam mislil o tem“, rekao je i zamahnuo zrakom, nastojeći projektilom pogoditi sredinu vijugava potoka.

„Ali saka se giblje!, čudio sam se glasno.

Ljiljana Zorčić

U logoru sam kao domovini odan vojnik dočekao kraj rata. Tu su nas zarobili Amerikanci. Nismo se opirali. Bili smo sretni što su oni stigli prije Rusa. Vjerovali smo da će Amerikanci lakše razumjeti naš odnos prema Židovima. Oni su imali crnce i svoju priču s njima. Nisu rasne razlike izmislili Nijemci.

PRVA NAGRADA NA NATJEČAJU ZA KRATKU PRIČU - KREATIVNO PISANJE 2023

Katarina Pučar

Prvu gitaru na kojoj je svirao napravio je sam, od kartona. Nacrtao je šest žica kako bi vježbao akorde. Zamišljao kako zvuče. Stajao pred ispucanim ogledalom u vlažnom hodniku i glumio divljeg rokera iz prošlog stoljeća mašući glavom na kojoj je bila zamišljena duga i zamršena kosa.

Marijana Bevanda

Još samo rijetko razmišljam o Sandi. Damir mi tu i tamo zabljesne pred očima, najčešće kad vidim kakav oglas za prodaju nekretnina, ali ga brzo odagnam kao prisilnu misao kojoj ne dopuštam da se dalje razvija. Samo kratko zatresem glavom da ga maknem kao prašinu s mozga i pustim da se rasprši u bezobličje.