Živio Kundera!

MILAN KUNDERA (1929-2023)

S Kunderom sam se po prvi put susrela u prvom razredu srednje škole, nekoliko godina prerano za Šalu. Mnogo sam puta micala pogled s teksta i iznova mu se vraćala, tada sam slijedila smiješan samonametnuti princip da sve što započnem čitati, moram i dovršiti, a sa Šalom u tom uzrastu to nije bilo lako. Ostavila je mučan dojam i gomilu pitanja o muškarcima, ženama i tijelima, nepoštovanju i samopoštovanju, ali i pouku o tome kako književni tekst, čak i kad te sadržaj plaši, možeš i moraš poštovati zato što je briljantno napisan. Ni Nepodnošljiva lakoća postojanja nije mi dala ni mrvu utjehe, ni zrno radosti, ali morala sam mazohistički progutati i tu porciju sadizma. Kunderu si morao čitati, ako si imalo držao do sebe.

Nisam mu se vraćala, znala sam što me među tim koricama čeka, a onda sam sve zaboravila i krenula iznova. Obogatio me, naučio mnogo o kreiranju likova i finoj pređi teksta sa sveprisutnim začinom sada lako podnošljive mučnine. Zahvalna sam mu.

Kažu da je umro, ali to je šala. Smrt Ludvizima. Zagrljaj Helenama. Živio Kundera.

Izvor: Alchetron

Nataša Skazlić, voditeljica Kreativnog pisanja