Konstantin Kavafis, POEZIJA (izbor)
GRAD
Ti govoriš:
„Otići ću nekoj drugoj zemlji,
nekom drugom moru
i grad ću pronaći bolji nego što je ovaj.
Jer ovdje što činjah grešno uvijek je bilo
i moje srce, poput mrtva trupla, leži pokopano.
Koliko će ovdje mojih misli još rasut se?
Kamo god da okrenem se,
kamo god da gledam
vidim tek ruine crne mog života,
u ovome gradu
gdje provedoh tako mnogo dana,
traćeći ih i ništeći.“
Al' ne, drugu zemlju,
drugo more ti pronaći nećeš,
Ovaj grad će zauvijek te pratit.
Istim ćeš ulicama hodit,
stareć' u susjedstvu istom,
u istim oronulim kućama.
Skončavati uvijek u ovom ćeš gradu,
ne nadaj se drugom.
Broda nema za te, niti jedne ceste.
I svoj život kojeg si ništio ovdje
uništio u cijelom si svijetu.
VRATI SE!
O dragi osjećaju, dođi još bezbroj puta,
vrati se i zanesi me,
jer se budi uspomena na jedno tijelo
dok drevna čežnja struji u mojoj krvi,
jer se usne i put moja sjećaju,
dok ruke još uvijek kao da ljepotu dodiruju.
O vrati se bezbroj puta te po noći
zanesi me, kad se usne i put moja sjećaju...
ČEKAJUĆI BARBARE
Što mi čekamo, na trgu okupljeni?
To barbari treba danas da stignu.
Zašto je u vijeću sav posao stao?
Zašto vijećnici sjede, ne donose zakone?
Zato što će danas stići barbari.
I kakve sad zakone da donose vijećnici?
Barbari, kad dođu, donosit će zakone.
Zašto je naš car ustao tako rano,
I zašto sad sjedi pred najvećim vratima grada
Na prijestolju, u grimizu, sa krunom na glavi?
Zato što će danas stići barbari.
I car sada čeka vođu njihova
Da ga dostojno primi. Spremio je za nj
Čak i povelju. U njoj mu poklanja
Titule mnoge i naslove.
Zašto su konzula dva i pretori naši danas
Izašli u skrletnim, zlatom vezenim togama?
Zašto narukvice nose s toliko ametista
I prstenje s toliko blistavih smaragda?
Zašto danas nose dragocjena žezla
S intarzijama sjajnim od srebra i zlata?
Zato što će danas stići barbari;
A takve stvari zabljeskuju barbare.
Zašto govornici vrli ne dođu ko uvijek
Da govore drže, da kažu što imaju reći?
Zato što će danas stići barbari;
A takve stvari zabljeskuju barbare.
Zašto govornici vrli ne dođu ko uvijek
Da govore drže, da kažu što imaju reći?
Zato što će danas stići barbari;
Njih gnjavi retorika i govori javni.
A sad, što znači ova nelagoda nagla i ovo
Komešanje? (Kako su se samo lica uozbiljila!)
Zašto se ulice i trgovi iznenada prazne
I zašto se vraćaju svi kućama, u misli zadubljeni?
Zato što je noć, a barbari nisu došli.
Došli su samo neki ljudi s granica
I vele da barbara više nema.
I sad, što će sad biti od nas, bez barbara?
Oni su bili kakvo-takvo rješenje.
ITACA
Kad kreneš na put prema Itaci
poželi da dug to bude put,
pun pustolovina, pun spoznaja.
Ni Lestrigonaca ni Kiklopa,
ni srdita Posejdona ne boj se!
Takve na svom putu nikada susresti nećeš,
ako ti misao ostane uzvišenom, ako ti birani
osjećaji duh i tijelo prožmu.
Na Lestrigonce i Kiklope,
na divljeg Posejdona naići nećeš,
ako ih ne nosiš u dusi svojoj,
ako ih tvoja duša ne stavlja pred tebe.
Poželi da dug to bude put.
Svitanja ljetnih neka bude mnogo
kada ćeš radosno i zadovoljno
ulaziti u luke prvi put viđene:
zastani na feničkim trgovima,
i nabavi krasnu robu,
sedefe, koralje, jantar i ebanovinu,
i razbludnih mirisa svake vrste:
koliko god voliš razbludnih mirisa:
pođi u mnoge egipatske gradove,
da se poučiš i naučiš od mudraca.
Uvijek na umu imaj Itaku.
Stići tamo tvoja je sudbina.
Ali ne požuruj nikakvo putovanje.
Bolje je da mnogo godina traje:
i da kao starac pristaneš na otok,
bogat onime sto si na putu stekao,
ne očekujući da Itaka bogatstvo ti da.
Itaka ti je dala lijepo putovanje.
Bez nje ne bi krenuo na put.
Ništa ti više ona nema dati.
I ako je siromašnom nađeš, Itaka te nije obmanula.
Tako mudar kako si postao, s tolikim iskustvom,
Već si shvatio što Itake znače.
Aleksandrija oko 1890 (pictures.abebooks.com)