Diane Wakoski, TI ŠTO KAO IZDAJICA PUŠTAŠ DA MOJA STABLA STOJE

Zamijenio si oregonske jele

što su pružale grane

ko ruke mehaničara pod mojim prozorima

trudeć se da shvate staklo

igličastim krznom priljubljenih noseva.

Ti,

koji si me shvaćao

na kiši

ili me barem

prihvaćao.

Stabla nisu nikad

napustila moje prozore

čak ni kad su navukla rukavice

od starosti:

vjenčala su se za stablo

bubnjanjem otpalih češera.

moga su se imena sjećala

u vjetrovitim noćima.

Ali ti si

izdajica

što me jedne noći plašio drvećem.

i sutradan

posjekao ga

pred mojim prozorima.

Ti voziš motocikl

kraj zimskih stabala

i ljetnih stabala

i ni jedan jedini put

ne pomisliš na mene.

Ali oborene grane

moje su prijateljice,

koje će te pokositi,

jednog dana slomit će ti vrat.

Sanjam tvoje krupno tijelo

što ga oluja iz korijena čupa,

i razdire

na motorističkoj stazi.

Posjekao si moja stabla –

bila su mi noge –

i za razliku od Georga Washingtona

mnoge si laži izgovorio.

Ti si me izdao,

drvosječo,

čovječe koji gaziš u srce ove

prašume.

Preveo Antun Šoljan

Jose Luis Cena Ruiz, Little Red Riding Hood, 2024. (thisiscolossal.com)