Adisa Bašić, POEZIJA (izbor)

NEKONTROLISANI IZLJEV EMOTIKONA

otkucam tri smješka koji ljube
napućenim usnama
pa pomislim
mnogo je –
i obrišem jednog

 

ŠTA SMO IZ NJIHOVIH PJESAMA NAUČILI O VELIKIM PJESNIKINJAMA I PJESNICIMA

oni:
zaneseni nad smislom travke
masline i vasione izvode jezičke bravure
vole čistotu i uzvišenost
hrabro zagledani u duboke vrtloge
svog tajnovitog pupka
u njemu vide prapočelo
zanimaju ih samo
najdelikatnije teme –
njihova ljubav i njihova smrt
pretvorene u opšte principe
jedan o drugom kažu
velika poema velika poezija veliki pjesnik
ne laćaju se pera
ako se njime
ne penje direktno u vječnost

one:
pak iznad svega
vole upitnike
smiju se drugima i sebi
govore o toplom mlazu mokraće pod tušem
o lutkama ispečenim u požaru
o ležanju na ginekološkom stolu
smisao ne traže nego nalaze –
zapinju o njega čim gdje kroče
idući za kakvim običnim poslom –
uhvatiti pobjeglu kokoš
zaraditi za kiselo vino i hljeb;
vječito savladavaju istu vještinu –
kako da ne umru od sopstvene ruke
(te nježne ruke kojom pišu
i kojom u vrelom ljetnom danu
odsutno rastjeruju muhe)

 

DRAGA ŽENA, VEĆI DIO GODINE

na moje objave redovno stavlja smješka
srdačno čestita svaki pa i najmanji uspjeh

raznježeno mi hvali slike djece
a ja njoj unuke i nesvakidašnje torte

potrudi se uvijek da za mene nađe lijepe vinjete
koje sadrže bravo aplauz i happy

a onda jedanaestog jula podijeli članak
kako je srebrenica laž

 

SARAJEVSKI SAN

Izumila sam lijek koji će spasiti ljudski rod.

Trud je nagrađen Nobelom. Mama je gledala dodjelu.

Mnogo sam mahala rukama za vrijeme govora.

 

Telefon zvoni. Prijatelji čestitaju.

Ponosni. Bila sam lijepa na dodjeli. Mahanje rukama

bilo je sigurno znak male nervoze.

 

I kolege su gledale. Čestitaju.

Odlazak je bio dobro rješenje, uslovi kod nas nisu najbolji.

Samo sam, iz nekog razloga, živo gestikulirala.

 

Zove i rodbina. Komšiluk. Čak i oni

sa kojima ne razgovaram godinama.

Svi čestitaju, ponosni. I spominju ruke.

 

Mene je stid. Da barem mogu vrijeme

vratiti unazad. Ispraviti nekako grešku.

Ne mahati nervozno rukama. Ne brukati se.

 

Ne pojaviti se na dodjeli. Smisliti prikladnu laž.

Ne održati govor. Ispričati se na vrijeme.

Ne otići. Ne uspjeti.

 

Ne otkriti lijek.

New Mothers (1989), Sally Mann (houkgallery.com)

Previous
Previous

Karl Ove Knausgård, MOJA BORBA (prva knjiga - ulomci)

Next
Next

Annie Ernaux, SAMO STRAST (ulomci)