Upoznajte Philippu - Philippa Lazea (1546-1576)

Koje desetljeće nakon što je Petar Zoranić u Zadru i Ninu pisao prvi hrvatski roman, u Istri je poeziju pisala Philippa Lazea (Filippa Lacea).

„Rodna Pula, muze i presveti stid nedirnute čednosti“ - ta tri zavjeta navodi francuski pisac i antikvar Jean Jacques Boissard (1528-1602) kad piše o ilirskoj Sapfo, Philippi Lazei.

Neki su izvori tvrdili da je rođena u Puli 1537., a umrla 1576., drugi pak biraju 1556. i 1588. Konačno, Valnea Delbianco na osnovu Boissardova opisa njezina života daje pouzdane podatke da je rođena 1546. u Puli, a umrla i pokopana u Trstu 1576. Dakle, živjela je svega trideset godina i za to vrijeme postala zapažena predstavnica humanizma 16. stoljeća. Iako je Boissard poticao i druge pjesnikinje na rad, Philippa je bila izdvojena kao jedina koja izvrsno piše na latinskom.

Vrlo je teško zamisliti životni i stvaralački put te mlade žene u tim vremenima, ali on je, zahvaljujući Boissardu, ipak zabilježen. Važno je znati da je 1527. godine kuga toliko poharala Pulu da su ispražnjene, pa time i nestale, čitave gradske četvrti te je broj stanovnika s gotovo 5 000 pao na svega 594 koliko ih je zabilježeno 1554. godine. Osim kuge, caruju i malarija, tifus, tuberkuloza, velike boginje, crijevne bolesti. Pulu tada nazivaju ''grad truplo'' (cita cadavero). Philippa je rođena u vremenu odumiranja grada pa tu možda leži razlog njenom odlasku u Italiju, ali poznato je da je čeznula za Pulom i ponosila se svojim porijeklom.

O Philippi znamo da je potjecala iz plemićke obitelji, ali nije poznato gdje je stekla obrazovanje i izvrsno poznavanje latinskog i grčkog jezika te kada je točno otišla u Italiju i je li tamo boravila tek povremeno. Poznato je da je, bježeći od kuge, iz Padove najprije otišla u Veneciju, a zatim u Trst gdje i umire. Svoje je tekstove slala Boissardu, ne zna se odakle, ali ono što je istinski važno je njeno djelo i njegova svjedočanstva poput ovoga u kojem, na njezinu molbu da je ne hvali, kaže:

Faranku slaviš po Lezbu, dok kostidske stihove spretno

Britko ih vodeći sve s Djevice lirom u sklad.

Nadmašaš, Lazea, vjeruj raznorazne pjesnike mnoge,

Jer ih nadjačava tvoj jaki oštroumni rod.

Pula, kad latinskoj tvojoj grčku još prida kitaru,

Potpasti sva će pod vlast slave i imena tvog.

S pravom zaslužila jesi da ilirskom zoveš se Sapfom

Nijedna djevojka nje dostojna nije ko ti.

Nisi ti obična dika tvoga Ilirika.

Ti ćeš se Puljanko, za me, dok sam živ, zvati Sapfom.

Nije naravno stihom bolja od tebe bila ona s Lezba.

Boissard joj je posvetio sedam pjesama, jednu elegiju, dva epitafa, dva amblema i jedan epigram i objavio tri njene pjesme Ad I. I. Boissardum Philippa Lazaea, Carmen saphicum i Philippa Lazaea Polana Illyrica, ineandem effigiem, a spominje i pjesme Floram et Zephyrum i Polyxene immolationem, De laudibus bombicum te pjesmu u slavu života svete Katarine. Carmen saphicum je uvrštena u Boissardovu Biografiju znamenitih muževa iz 1597., a s latinskog ju je prepjevao Zvonimir Milanović.

CARMEN SAPHICUM - SAPFIČKA PJESMA

Ti koji spisima divnim prizivaš natrag

Vječite duše što aurom svjetla ne gasnu,

Slavnim dok glasom o sebi čuvaju spomen

Drevnoga doba.

Ime si, Jane, dično i zasluge širiš

K'o zrake sunca, koje kad izlaskom ranim

Apolon vodi kočijom hitrom do Kalpe,

K obali mora.

Birano mnoštvo muževa duguje tebi

Najvišu, veću od svega, po zasluzi počast:

Ti si ih učenom rukom, vlastitim perom,

Stvarao svetim.

Kako su lijepi likovi dostojnih ljudi!

Slikani revnim marom, što im se nekoć

Pokorno, kao i dorska, italska zemlja

Klanjaše cijela.

Kako nam godi prizvati likove onih

Kojih to štujući nauk, umjetnost, život,

Štujemo znanje, hvalu, vrlinu, kao i

Pobožna djela!

Pred oči naše stavljaš ih slikama živim

Kao da tu su, međ' nama, držanja pravog;

Netko bi za te mislio slike da žive

Život pred nama.

Tkogod je takve besmrtne dostojan slave

Toga bi svatko mogao blaženim zvati;

Tako si i ti podižeš spomenik hvale

Budućeg vijeka.

Epitaf Philippi u Boissardovoj Poemati daje nam priliku bolje je upoznati:

Pula je moja domaja, a Muza mi samo je htijenje.

S njime i presveti stid, čednosti potpune znak.

S ovim je zavjetom trojnim živovanje prožeto moje.

Tršćansko meni je tlo podalo maleni hum.

Više bi, stranče, da saznaš? Lazeu pokriva mramor,

Koja i roda je svog ures i ilirskog tla.

U Poemati se navodi i sljedeće:

“Da bi se zaštitila od prijezira onih koji su je optuživali za manjkav graciozan izgled, običavala je koristiti Sapfinu rečenicu: Ako mi je priroda tvrdoglavo uskratila lijep izgled, nedostatak ljepote nadoknađujem talentom.“

Iako su podaci skromni, moguće je mnogo doznati o tom nježnom prijateljstvu temeljenom na istoj strasti i prožetom međusobnim uvažavanjem i podrškom. Boissard je bio posvećen i drugim autoricama, ali Philippa mu je bila i prijateljica. Kako je dočekao vijest o njenoj smrti, gdje je bio kad je od kuge bježala iz Padove, je li već osjećala bolest kad je iz Venecije krenula za Trst, je li bila sama? Možemo zamišljati, ali zasad ne i znati što se točno dogodilo.

Boissard još kaže:

Pula, kad latinskoj tvojoj grčku još prida kitaru,

Potpasti sva će pod vlast slave i imena tvog.

Ovo se proročanstvo, razumije se, nije obistinilo. Philippa je u Puli dobila malen skriveni trg* s četiri kućna broja, a gotovo nitko ne zna ni gdje je trg ni tko je ona, a bila je, i ostala, najznačajnija Puljanka od postanka grada do danas. Da nije bilo Boissarda ni mi rijetki ne bismo znali za nju. Hvalio je njen talent, karakter i njenu najdivniju latinsku poeziju, a daje naslutiti da je bila poštovana i od drugih suvremenika. Smatrao je da bi morala biti manje suzdržana jer bez ikakve sumnje može parirati muškim autorima. Desetljećima se nakon njene smrti trudio da ne bude zaboravljena, a onda je i sam umro. Stoljeća su prošla prije no što su vijesti o njoj stigle do njene Pule.

*do Trga Piazzeta Lacea se može doći iz Ribarske tj. Maksimijanove ulice na čijem se dnu nalazi kapelica bazilike Marije Formoze. Na uličnoj ploči pogrešni su podaci o njenom rođenju i smrti: 1556-1588, umjesto 1546-1576. Ulične ploče u Puli su dvojezične pa na onoj koja bi trebala biti pisana hrvatskim jezikom stoji:

Piazzeta Lacea – Filippa Lacea, (1556-1588), PJESNIKINJA,

a na onoj pisanoj talijanskim:

Piazzeta Filippa Lacea, (1556-1588), POETESSA

Nije baš jasno zašto se nazivi razlikuju i zašto je za ploču na hrvatskom preuzeta talijanska riječ piazzeta.

Nataša Skazlić, voditeljica Kreativnog pisanja

Izvori:

Valnea Delbianco, Ilirska Sapfo – Philippa Lazea (1546.1576); Književna smotra br. 163.

Zvonimir Milanović, Sapfički stihovi ilirske Puljanke Filipe Lacee; Nova Istra, godište II., svezak IV., broj 1., Pula, proljeće 1997.

Peter Lambeck, Europa – naslijeđe humanista, Goethe-Institut, Schweden

Istrapedia