Filmovi – odškrinuti prozori u prozu I.

Osim obavezne lektire i prijedloga za čitanje nevezanih za lekcije na radionicama, polaznicima preporučujem i filmove. Zašto filmovi? Zato što u njima za manje od dva sata možete vidjeti kako širenje granica kreira umjetnost. Ima mnogo odličnih knjiga i filmova, zanatski vrhunski odrađenih, ali umjetničkim djelima se mogu smatrati samo ona koja pomiču granice svijesti, obogaćuju, čine nas boljim ljudima. Slijedi izbor:

SATI - The Hours ( redatelj Stephen Daldry, scenarist Davide Hare; 2002.)

“Richard Brown: Who is this party for?
Clarissa Vaughan: What are you asking, what are you trying to say?
Richard Brown: I’m not trying to say anything. I think I’m staying alive just to satisfy you.
Clarissa Vaughan: That is what we do. That is what people do. They stay alive for each other.”

— The Hours

Ovo je jedini slučaj kad preporučujem film koji je nastao na osnovu nekog od naslova lektire Kreativnog pisanja. Za razliku od Bariccove Svile čija je ekranizacija vrlo skromna, roman Sati je uspješno pretvoren u film pa i obogaćen sjajnom glumom, scenografijom te glazbom Philipa Glassa.

Već uvodna scena, koja u knjizi predstavlja Prolog, pokazuje u kojoj je mjeri redatelj poštovao Cunninghamov tekst, a usredotočenost na detalje, poput vjenčanog prstena i izuvanja cipela, najavljuju temu filma.

Priče su to o robovanju u vlastitim životima, izbori nikada nisu dobri, samo su manje loši, imate li sreće. Nitko od njih, ali ni itko od nas, ne prestaje tresti rešetke životnih tamnica, a oni koji se i uspiju osloboditi nerijetko upadaju u nove. Preplitanje priča jednog dana u životu triju žena – Virginije Woolf, književnice, gospođe Brown, američke kućanice pedesetih godina prošlog stoljeća koja strastveno čita Virginijinu Gospođu Dalloway, i Clarisse, današnje stanovnice New Yorka koja nosi ime gospođe Dalloway i sama kupuje cvijeće - omogućava nam makar djelomično poistovjećivanje sa svakom od njih. Nije to nužno, ali je u ovom slučaju dobrodošlo. Film me podsjetio i na pjesmu Vesne Parun, Ropstvo (zbirka Crna maslina), koja također govori o izborima i posljedicama koje oni donose.

Svakako najprije pročitati istoimeni roman Michaela Cunninghama, a zatim pogledati film.

Početak filma možete pogledati ovdje: https://youtu.be/ZMRoqYM01j0?si=DFBvxAFQoJKvLY_2

DOGVILLE (režija i scenarij Lars von Trier; 2003.) i LOMEĆI VALOVE - Breaking the Waves (režija Lars von Trier; scenarij Lars von Trier, Peter Asmussen, David Pirie; 1996.)

Lars von Trier bi mogao dobiti posebnu objavu za svoje filmove, iznimno mi je drag jer je neustrašiv, vrlo inteligentan i inovativan redatelj. Većini je poznat po Melankoliji, Antikristu i Nimfomanki, ali ova dva filma imaju nešto što nijedan od ta tri nema – zadiru mnogo dublje pod kožu, u strukturu ličnosti, u motive i pokretačku snagu svakog od likova.

DOGVILLE

“It wasn’t me who wanted you here. You were far to beautiful and frail for this place. You tricked me into feeling that I meant something to you. It’s your own damn fault I need your respect, Grace.”

— Dogville

Već na prvi pogled drugačiji od drugih, minimalna scenografija, a opet jasna - baš ništa vas ne ometa dok ga gledate, ništa osim same radnje ne privlači pažnju. Riječ je o filmu koji vas tjera da mislite, a od tog bi vam razmišljanja moglo biti i mučno. Došljakinja u malu primitivnu sredinu preko svake se mjere trudi biti prihvaćena, a baš svi stanovnici nisu ništa više do sitne duše. Teško ga je gledati, ali svakako će vam proširiti vidike i učiniti vas boljim ljudima.

Prolog: https://youtu.be/wQKZlps9W0k?si=sYr0Av1n13Edqhzm

LOMEĆI VALOVE

“Dr. Richardson: Bess. I... I think you’ve got yourself involved in something that is out of your control.
Bess McNeill: Have I?
Dr. Richardson: Come on Bess. You’re not a kid anymore. Look for Christ’s sake, he’s... he’s forcing you to get screwed by every Tom, Dick and Harry... it’s just not you.
Bess McNeill: I don’t make love with them. I make love with Jan, and I save him from dying.
Dr. Richardson: Well I’m sorry, but, you know, to me seems more like a dirty old man who wants to play the Peeping Tom.
Bess McNeill: Sometimes... I don’t even have to tell him about it. Jan and me... we have a spiritual contact. God gives everyone something to be good at. I’ve always been stupid... but I’m good at this. God gives everyone a talent.
Dr. Richardson: What’s Jan talent?
Bess McNeill: He is... He’s a great lover.
Dr. Richardson: Well, what’s... what’s mine, then?
Bess McNeill: I don’t know. Haven’t you find it yet?
Dr. Richardson: I see... And what’s your talent Bess? Because, um, surely it can’t be being screwed by men you’ve never seen before.
Bess McNeill: I can believe.”

— Breaking the Waves

Također bolan film, ali o propitivanju granica u ljubavi, o onome što nazivamo bezuvjetnošću, o snazi molitve i njezinim posljedicama. Ribarsko mjesto na sjeveru Škotske, duboko religiozna sredina koja se ne libi kontrolirati živote mještana, obitelj razapeta između ljubavi i brige, mlada žena koja voli. Na trenutke dramatičan do neizdržljivosti, tužan i ekstatično sretan. Moraš se upitati što bi učinio da si ona, on, obitelj, zajednica. Nema lakih odgovora. Film vas može nadahnuti na pisanje o mnogočemu.

Trailer: https://youtu.be/dPmWixRLFPQ?si=RtWHwB2rFsBuVbb0

RASPOLOŽENI ZA LJUBAV – In the Mood for Love (redatelj i autor scenarija Kar Wai Wong; 2000.)

“Su Li-zhen: Why didn’t you call me today?
Chow Mo-wan: I was afraid you won’t like it.
Su Li-zhen: Then don’t call me ever again.”

— In the Mood for Love

Na radionicama Kreativnog pisanja rijetko se bavimo ljubavlju jer je vrlo teško u tako kratko vrijeme promijeniti predodžbu o uobičajenom pisanju na tu temu. Ljubavni su trokuti osobito nedobrodošli, a o ljubavništvu se rijetko tko usuđuje iako nam je Samo strast, Annie Ernaux, dio lektire. Zato je dobro pogledati ovaj film o dvoje ljudi čiji su partneri ljubavnici, a oni iz te pozicije grade prijateljstvo koje postepeno postaje „nešto više“, ali se ne realizira unatoč želji i namjeri koje ih trajno prate kroz život. Priča je to o strasti, a ne o požudi, o susprezanju želje, o čežnji.

Ono što film čini posebnim je kamera katkad toliko udaljena da imamo dojam kako radnju pratimo iz prikrajka. Slično kao s pisanjem, najviše je sadržaja u onome što nije prikazano. Možete pokušati pisati kao voajer koji ne vidi i ne razumije baš sve, ali se iz onoga što vidi mnogo toga može naslutiti. Postavite "okvir" kroz koji ćete gledati kao što kamera gleda ovo dvoje. Primijetite erotiku u istiskivanju senfa i uranjanju komadića mesa na viljuški u taj isti senf. Vrlo suptilno i zato snažno. Pišite na način ovog filma, pokušajte barem i bit će vam jasna snaga naslućenog, nenapisanog.

Film se ne zove Raspoloženi za ljubavništvo, seks ili požudu već Raspoloženi za ljubav i ne možeš se ne zapitati bi li ta ljubav bila toliko lijepa, trajna i snažna da su se usudili pretvoriti je u ljubavni odnos, zajednicu, brak. Što točno propuštamo ako propustimo trenutak kada se odnos mogao pokrenuti?

Glazba je važan dio ovog filma, možete je poslušati ovdje: https://youtu.be/gw9fKuymA0I?si=Cfc_PqDgZeAfTqfx

Trailer: https://www.imdb.com/video/vi3380126745/?playlistId=tt0118694&ref_=ext_shr_lnk