POVUČENA ZA JEZIK - SLUČAJ LOŠE MAJKE, SJAJNE SPISATELJICE

Bezuvjetno vjerujem žrtvi. Biti žrtva znači biti stigmatiziran, a to nitko ne želi.

Da kome god od nas dođe naša odrasla kćer i kaže kako je prije petnaest godina bila zlostavljana od našeg partnera, prva bi reakcija bila negiranje. Trajalo bi to negiranje deset sekundi ili sedam dana, ali potrošilo bi sebe samo u tom unutarnjem divljanju i dogodila bi se druga reakcija. Bi li? Za sebe znam, ali nismo svi isti. Povjerovati takvo što znači, prije svega, prihvatiti da smo bili loš roditelj, jer je prirodno za sve što se događa našoj djeci sebe proglasiti odgovornima. Značilo bi to jednom zauvijek se odreći vlastita života, svega u što smo vjerovali, naslikati novu stvarnost i prihvatiti je. Težak je to proces, ali većina kroz njega prođe i pokuša popraviti štetu. Većina, opet ne svi. Razlozi negiranja uvjetovani su koječime. Dijete ima, recimo, 25 godina pa će ta negirajuća majka tražiti svaki mogući razlog da ne povjeruje i vjerojatno će ga i naći u mnogočemu što odnos majki i kćeri čini kompleksnijim od bilo kojeg drugog odnosa. Njena reakcija svjedoči da je majka i sama dijete. Neodrasla. Nema opravdanja za to što čini iako sam sigurna da ne bi bilo teško pronaći razloge.

Bezuvjetno vjerujem žrtvi.

Majka može biti odlična liječnica, kuharica, šalterska radnica, predsjednica upravnog odbora neke korporacije, a može biti i spisateljica, dobitnica Nobelove nagrade. Ni uz najbolju volju nije moguće njena postignuća dovesti u vezu s njom kao roditeljem.

Pisanje je kompleksan proces, a krajnji mu je cilj prenijeti poruku. Autor se pritom služi svim dostupnim alatima, a jedan od njih je laž. Već sam pisala o tome kako dobra autofikcija ne postoji, jer ti prije ili kasnije zatreba sol, pojačivač okusa, nešto što će poruku gurnuti snažno naprijed u glavu čitatelja. To si htio. Laganje je dobrodošlo i nužno, jer bez njega nema dobrog teksta, onoga koji ostvaruje cilj. To ćemo laganje nazvati fikcijom. U životu je drugačije – lažljivost je negativna osobina. Ta dvostruka priroda laži mora biti sasvim jasna kako bismo razdvojili autora od njegova djela jer je to jedino ispravno.

Uplela sam se ovih dana u neku raspravu o liku i djelu spisateljice koja je odbila povjerovati u tvrdnje kćeri o spolnom zlostavljanju u djetinjstvu. Mrtva je, ne možemo čuti što o tome misli, ali žrtvi bezuvjetno vjerujemo pa sve drugo i nije važno. Spisateljica je bila loša majka, možemo s dosta sigurnosti potvrditi. Odlična i sjajna spisateljica je bila loša majka.  

Je li Franz Liszt bio loš suprug ili otac? Je li Michelangelo bio prljavi manipulator? Je li Dante imao takav problem s higijenom da mu nitko nije htio biti blizu? Je li Tolstoj spolno zlostavljao svoje kćeri? Je li Gandhi ubio nekoga pa zatim život posvetio dobru kako bi se iskupio pred sobom ili bogom? To baš suludo zvuči, ali svaka je pretpostavka moguća iako je nitko nigdje nije izgovorio. Bi li djela svih ti ljudi bila manje vrijedna da ih je netko nakon njihove smrti prokazao? Bi, zato što bi pale u krilo ljudi nedostojnih konzumiranja tih istih djela. To je problem - publika - ona koja će vas slaviti iz ispravnih motiva da bi onda vaša djela, ista koja je slavila, spoznajom da niste svetac, proglasila lošima. Nekompetentna publika koja misli da je sve što pisci pišu istina, čitatelji koji misle da imaju neograničeno pravo kopati po vašem životu jer ste se drznuli napisati svoje ime na svom djelu, oni koji su vas uzeli kao hranilište za sve svoje neuspjehe i frustracije.

Vrijedi i obrnuto. Kaže mi jedna od polaznica mojih radionica kako je upoznala slavnog pisca. Divan čovjek, drag i topao. Kaže mi da ne zna kako da sad javno kaže da ovu njegovu zadnju knjigu i ne procjenjuje tako dobrom kao što nam tzv. stručna javnost i marketing sugeriraju.  Nezgodno. Pisci nisu njihova djela. Točka.

Talent dobiješ, niti si ga kupio, niti zaradio. Tvoja je zasluga kao autora što si spreman raditi i te plodove podijeliti na dobrobit drugih. Spomenuta loša majka je radila upravo to. I radila je to dobro, odlično čak. U čemu je onda problem kad pokušavate obezvrijediti njeno djelo? U tome što je bila loša majka ili u tome što ste vi nekompetentni čitatelji?

Pometite si pred pragom i čitajte njene knjige, bit ćete bolji ljudi.

Nataša Skazlić, voditeljica Kreativnog pisanja

Ps. Je li Nabokov Humbert Humbert? A Lewis Carroll i Alice - što ćemo s tim?

Fan Ho, The Approaching Shadow, 1954. – fotografija je dodatno obrađena u laboratoriju kako bi se istaknula sjena (i fotografi lažu)