Moderato Cantabile - Duras/Brooke/Dedić

Marguerite Duras
MODERATO CANTABILE
(Vuković&Runjić, Zagreb 2003.)

Majčinstvo, brak, gušenje iza pročelja obiteljske kuće, maleni prostor slobode koji se odjednom otvori, a onda ubrzo i sam postaje kućom s rešetkama. „Moderato cantabile“ - uronjenost u mučninu od popijenog vina, iluzije slobode, nespretnih nota, zvukova luke, prisile. Omamljenost mogućnošću koja to nije. Ona ista stupica društvene uvjetovanosti koja onemogućava Carverovu junakinju priče „Tolika voda, tako blizu kuće“ da išta promijeni; podsjećanje na gospođu Brown iz Cunnighamovih „Sati“ koja se odvažila odabrati manje zlo i učinila ga većim. Misao o izlazu je zamka, sigurno bolnija od one u kojoj već živi gdje čak i slutnja pokreta trga obujmljeno meso. Danas nije drugačije, naše je pravo na izbor samo bolje zapakirano.

Peter Brooke je 1960. režirao film po ovom romanu objavljenom tek dvije godine prije. Jeanne Moreau je iste godine za glavnu žensku ulogu dobila Zlatnu palmu u Canessu, a partner joj je bio Jean-Paul Belmondo. Producent Raoul J. Lévy je priznao da ne razumije o čemu se tu točno radi, ali je vjerovao redatelju i autorici dok se glavnom glumcu ni scenarij ni rad na filmu nimalo nisu svidjeli. Rekao je:

“Bilo je jako dosadno. Poput Antonionijevih filmova, scenarij Marguerite Duras bio je pun skrivenih značenja. Svatko je u svakom izrazu lica vidio nešto značajno. Nisi samo popio čašu vina. Pitao si se zašto ona želi da je popiješ.”

Arsen Dedić je, nadahnut filmom, četiri godine kasnije snimio istoimenu pjesmu, a kad pročitate knjigu bit će vam jasno u kojoj su mjeri književni tekst, film i pjesma povezani.

Arsen Dedić

MODERATO CANTABILE

Rijeka donosi jesen,
dugo umire grad,
i u nama toliko ljeta,
mi smo siročad svijeta

Reci da li ćeš noćas
moći ostavit sve,
svoju kuću,
navike, ljude
i poći, a ne znati gdje.

Neka svi mržnjom isprate nas,
ali, draga, život čeka,
sad je čas.
Čitav svijet
bit će tvoj novi dom,
neka kažu - avantura je to.

Nikad žaliti nećeš
svoje stvari, ime i grad
i u hladnoj sobi hotela
bit ćeš slobodna sad.

Neka svi mržnjom isprate nas,
ali, draga, život čeka
sad je čas.
Čitav svijet
bit će tvoj novi dom,
neka kažu - avantura je to.

Duga očajna kiša,
magla zastire grad,
nekim putem,
tijesno kroz jesen,
nas će odvesti vlak.

Nataša Skazlić, voditeljica Kreativnog pisanja

Bert Hardy, Elegant Ankle

Previous
Previous

Ljubav na lomači ili kako napisati dobru ljubavnu priču