Jezik kojim pišemo - pegla ili glačalo

Događa se da pripovijetke, novele ili romani s neskrivenim potencijalom djeluju izvještačeno zbog pokušaja poštovanja jezičnog standarda. Samo se po sebi razumije da ćemo standardnim hrvatskim jezikom pisati diplomske ili znanstvene radove kao i sve one tekstove koji nisu književni.

Jezik je u svakoga od nas jedinstven, svojevrsni je otisak prsta i ne treba ga se odricati. On je jezik našeg djetinjstva, odrastanja i zrelosti. U njemu se zrcale naši životi i svi oni utjecaji koji su ga kreirali tijekom vremena. Svaki je od naših jezika i bogatiji i ljepši što smo više tih životnih izvora imali na raspolaganju.

Polaznici mojih radionica iz krajeva u kojima su se jezici miješali, a oni sami u takvom su jeziku odrasli, odriču se svojih peškira i kašika jer to nisu hrvatske riječi, kažu im. Jezik kojim danas govorimo lijep je zahvaljujući bogatstvu utjecaja. Sastoji se od brojnih prihvaćenih anglizama, germanizama, turcizama… Kaže li itko niska posuda za pečenje? Tako se, naime, zove ono što nazivate pleh, lim, tepsija, roštijera, protvan i tko zna kako još. Koliko ljudi govori glačalo, a koliko pegla? Hladnjak zgodno zvuči u brošuri za prodaju istih, ali sigurna sam da barem 80% stanovnika ove zemlje govori frižider. Kada pokušate opisati kuhinju vaše bake standardnim jezikom, ona će nestati, više neće biti bakina sa svim tim posudama, hladnjacima, perilicama. Opišite bakinu kuhinju na način bake i dobit ćete mirisne rečenice. Nad rajnglom plešu pramenovi pare, u padeli se ziba nemirno šugo, u tepsiji se cakle rombovi baklava, protreseš li protvan i kremšnite krenu za njim pa se brzo uzbibano vrate. Tako je dobro.

Jezik kojim pišete vaše je vlasništvo i vaše blago, on je vaša osobna iskaznica. Čuvajte ga i budite ponosni na njega. A čitatelji? Pišite tako da je iz konteksta jasno o čemu je riječ. Tako je lako.

Nataša Skazlić, voditeljica Kreativnog pisanja

Jedna baka, nona, baba, nana… (Izvor: United Methodist Homes)