Paul Éluard, POEZIJA (izbor)
ZBOG LJUBAVI
Razmrsio sam sobu gdje spavam, gdje snivam,
Razmrsio polje i grad gdje život provodim,
Gdje svjetlo se skuplja u mojim odsutnim očima,
Gdje sunce izlazi, gdje snivajuć bdim.
Svijet male sreće, bez površine i bez dna,
S odmah zaboravljenim čarima,
Rođenje i smrt zamršava njihove dodire
U neba i zemlje pomiješanim naborima.
Ništa ne odijelih, već udvostručih srce svoje.
Da bi se voljelo, sve stvorih: nestvarno i što je java;
Dadoh joj njen razum, njen oblik, njenu toplinu
I besmrtnu ulogu — njoj koja me obasjava.
Preveo Josip Pupačić
ZALJUBLJENA
Na vjeđama mi ona stoji
I kose su joj u mojima,
I ima oblik ruku mojih,
Očiju mojih boju ima,
U mojoj sjeni ona tone
Kao kamen u nebesima.
Oči joj uvijek otvorene
I spavati me ne puštaju.
Njezini snovi u punom sjaju
Tjeraju sunca da ishlape,
I čini da se smijem, plačem,
Da govorim kad nemam o čem.
Preveo Josip Pupačić
MOJA LJUBAV
Moja ljubav pošto prikaza moje želje
Stavila je tvoje usne na nebo tvojih riječi kao zvijezdu
Tvoje poljupce u živu noćI trag tvojih ruku oko mene
Kao plamen u znak pobjede
Moje su sanje na javi
Jsne i vječne.
I kada te nema uza me
Sanjam da spavam sanjam da sanjam.
Preveo Drago Ivanišević
INTIMNA
Hoću samo da te volim
Oluja ispunja dolinu
Jedna riba rijeku
Stvorih te po mjeri svoje samoće
Čitav svijet da se sakrijemo
Dane i noći da bismo se razumjeli
Da ništa više ne vidim u tvojim očima
Osim onoga što mislim o tebi
I o jednom svijetu nalik na tvoj
lik
I o danima i noćima upravljenim tvojim vjeđama.
Preveo Drago Ivanišević
VOLIM TE
Volim te za sve žene koje nisam upoznao
Volim te za sva vremena u kojima nisam živio
Zbog mirisa velike pučine i mirisa topla kruha
Zbog snijega što se topi i prvih cvjetova
Zbog čednih životinja kojih se čovjek ne plaši
Volim te zbog voljenja
Volim te zbog svih žena koje ne volim
Jedino u tebi ja se dobro vidim
Bez tebe ne vidim ništa nego široku pustoš
Između nekad i danas
Postojale su sve te smrti što sam ih
ostavio za plotom
Nisam mogao probiti zid svog ogledala
Morao sam učiti život slovo po slovo
Kako se zaboravlja
Volim te zbog tvoje mudrosti koja nije moja
Zbog zdravlja
Volim te unatoč svim obmanama
Zbog tog besmrtna srca što ga ne zadržavam
Ti misliš da si sumnja a nisi nego razum
Ti si veliko sunce što mi na glavu sjeda
Kad sam siguran u sebe sama.
Preveo Drago Ivanišević
GROB GORANA KOVAČIĆA
Braćo među ljudima mi smo najbolji
Život se razrasta stazom mojih pjesama
Život se razrasta stazom naše patnje
I zajednički smrti prkosimo
Braćo bol je na zemlji vladala
Dobrota nikakva mir nam nije davala
Ljepota nikakva nepravde nije otkupila
Mi nismo znali dostojanstvo dana
Ljubili smo i ne znajući zašto
Ali danas znajući to vi ste
Pred mojim stihovima na kraju naše kobi
Kao pred utrobom trudnom od radosti
Osvećen sam i riječ je moja živa
U vašem glasu u zjenicama jasnim
Pobijedio sam moj san je oslobođen
Sinovi naši skupljat će ljetinu
A zimske dronjke oblačili nisu.
Francusko izdanje “Jame” Ivana Gorana Kovačića iz 1948.; ilustrirao Pablo Picasso; pjesma Paula Éluarda umjesto predgovora
Ivan Goran Kovačić, Francusko izdanje “Jame” iz 1948. - ilustracija Pabla Picassoa uz pjesmu Paula Éluarda
Naslovna fotografija: Henri Cartier-Bresson (1908–2004)