Abdulah Sidran, A ONDA ĆE DOĆI JUTRO

A onda će doći jutro kad ćeš

Nečujno kao svitanje

Ući u moju sobu

I vidjeti

Da mene više nema

Cjelivaćeš

Ruho u kojem sam boravio

Suzama ga okapati

Dlanovima

Hladnog

Grijati

A ja ću te

Prstima od

zraka svjetlosnih

Milovati

Odozgor

Sa visina

U koje si godinama

Gospodaru Svjetova

Slala molitve

Da me čuva

Milovaću te

Nad suho moje ruho nadnesenu

I Njemu

Gospodaru Svjetova

Kazivati molitvu

Da te čuva

Da te čuva

Da te čuva

Preuzeto sa: radio gornji grad | Nezavisna kultura u prijelomu epohe

Previous
Previous

Margaret Mead, SPOL I TEMPERAMENT U TRI PRIMITIVNA DRUŠTVA

Next
Next

Dubravka Ugrešić, LISICA (ulomci)